Ipak šaranje po zgradama može biti i zanimljivo, umjetničko, duhovito. Naravno da ne mislimo na duhovitost tipa: "Idu dva čavlića ulicom i naiđu na dasku", već mislimo na razne grafite i crteže. Ljudi često skreću pogled s ružnih fasada i ispucalih betonskih ploča. Srećom, Richard Vermaak nije jedan od njih - on baš takve (zapuštene i dotrajale) građevine koristi za svoje junake. Kao da bira što neuglednije lokacije za svoje "platno" i stvara simbiozu kakvu samo umjetnici mogu stvoriti. Inzistira na tome da se teren na kojemu crta ne prilagođava, već on iskorištava zatečeno stanje, kakvo god ono bilo. 
