Pseći život u prijestolnici Rusije

Pseći život u prijestolnici Rusije

Moskva = 11,514,330 ljudi. Moskovska podzemna željeznica = 182 stanice na 301,2 kilometara pruge. Moskovski psi lutalice = 35,000 njuški.

Rusi vole pse. Je li to zato što je ugodno protrljati zimom pothlađene prste po toplokrvnoj životinji ili se radi o nekoj genetskoj predispoziciji za suživot s "najboljim čovjekovim prijateljem" - teško je razlučiti. Moskva - ruska prijestolnica, prepuna je pasa, iako nisu svi maženi i paženi čistokrvni psi s rodoslovljem. Procjena je stručnjaka da oko 35,000 pasa lutalica obitava na širem području grada.

Izgubljen ili namjerno simpatičan?

Osim pomalo neuglađenog izgleda i ponašanje ovih pasa je drugačije od onog reprezentativnog za kućne ljubimce. Smanjena količina slatkog "daj šapu" refleksa, a povećan nagon za opstankom glavna je razlika, koja se manifestira kroz tisuće sitnica u ponašanju. Sve detalje njihovih uzoraka ponašanja, kao i odgovor na pitanje odakle dolaze, pokušava doznati biolog specijaliziran za vukove - Andrei Poyarkov. On već 30 godina proučava moskovske pse lutalice, mahom napuštene ljubimce, odnosno njihovo brojno potomstvo. (Poyarkov smatra da manje od 3% odbačenih ljubimaca preživi!) Fakt iza svih godina proučavanja je - oni se kroz protekla desetljeća kontinuirano prilagođavaju situaciji koja ih okružuje.

Život u okviru vlastitih mogućnosti

Nakon što je otkrio da su čopori pasa lutalica puno zahvalniji "materijal" za znanstvenu studiju, Poyarkov je otpočeo obuhvatno promatranje na 100-tinjak jedinki, odnosno na cca 10 kvadratnih kilometara njihovog habitusa. 

Kolege izračun je vrlo jednostavan

Za razliku od vukova, psi se ne drže striktnih socijalnih okvira vlastitog čopora, nego čak mogu ostvariti dominantan položaj nad drugim skupinama. Vođe unutar čopora često su u stanju "patrolirati" te ulaziti i izlaziti iz različitih skupina pasa. To nedvosmisleno navodi na zaključak da vođa, tj. alfa mužjak ne mora nužno biti najjači pripadnik skupine, nego iznenađujuće - NAJINTELIGENTNIJI! S obzirom da opstanak čopora ovisi o odlukama vođe, članovi su ga spremni pratiti.

Baldrick bi rekao: "I have a cunning plan..."

Iako su genetski gotovo identični vukovima, pse odlikuje polimorfizam u ponašanju - sposobnost da se prilagode uvjetima iz svog okruženja. Prema Poyarkovu postoje četiri glavne skupine, koje su prvenstveno određene karakternim osobinama pasa, načinom na koji dolaze do hrane, stupnjem socijalizacije s ljudima i uvjetima u kojima psi žive.

Jedinke koje se najbolje snalaze s ljudima Poyarkov naziva PSI ČUVARI. Njihov teritorij obično obilježavaju garaže, skladišta, odnosno bilokakve institucije s ogradom gdje razvijaju jake veze s ljudskim čuvarima koji im zauzvrat za "usluge" daju hranu. Naravno da će ih psi u zamjenu za pola gableca smatrati gazdom i braniti od svih uljeza!

Di' misliš da si krenuo?

Druga pozicija u odnosu s ljudima je kada pas dobro prihvaća ljudsko društvo, ali bez posebne emocionalne privrženosti. Tu skupinu Payarkov naziva PROSJACI. Putem karakterističnog psihološkog pristupa iz mase ljudi izabiru "lak plijen". Čim spaze bakicu koja se vraća iz nabavke prilaze mašući repom i umiljavaju se dok ne dobiju naknadu u vidu mesne grickalice. Dakle, osim što biraju one koji im neće lako odoljeti, brinu se i da vrećice pune namirnica mirišu prvoklasno! Prosjaci žive u relativno malim skupinama i podređeni su vođama. Ako psa krasi inteligencija, ali je "niže rangiran" u svojoj skupini i ne dobiva dovoljno jela - odvojit će se od skupine u potrazi za hranom. Ako vidi druge pse kako "žicaju" zastat će, gledati i učiti.

Sorry stari, imaš sitno?

Treća skupina obuhvaća pse koji su DO NEKE MJERE SOCIJALIZIRANI SPRAM LJUDI, ali svoju interakciju prije svega usmjeravaju prema drugim psima lutalicama. Životni moto "jedi što pronađeš po putu" i "živi od danas do sutra" glavna im je misao vodilja. U post-socijalističkoj Rusiji puno se lakše životari prekapajući kante s otpadom jer je i broj prehrambenih objekata koji ih pune veći.

Ovo nešto ima isti okus kao piletina

Četvrta i posljednja grupa prema Poyarkovu su DIVLJI PSI. Oni ljude smatraju opasnima i nisu im nakloni. Ovi psi su predatori koji love miševe, štakore i eventualno mačke. Iako žive u gradu - drže se blizu industrijskih postrojenja ili gradskih parkova. Kreću se noću jer tada sreću najmanje ljudi na cesti.

Mic, mic, mic,...

Postoji i jedna posebna podskupina pasa lutalica koja se ne uklapa niti u jednu od prije navedenih - MOSKOVSKI METRO PSI. Procjenjuje se da pasa u ovoj skupini ima oko 500, što je brojka koja varira ovisno o vremenskim uvjetima, odnosno godišnjim dobima. Ne svi, nego samo malen broj pasa iz ove skupine ima posebno znanje - naučili su se voziti vlakom. Ne mislimo pritom da idu tamo gdje sendvič najslasnije miriše, nego baš barataju znanjem i vještinom ulazaka i izlazaka iz vlakova na točno određenoj stanici. Procjenjuje se da je sve počelo postupno, prvenstveno kao način proširivanja teritorija, a kasnije je to postao način života. Nema razloga da hodaju do odredišta kad mogu putovati javnim prijevozom, zar ne? 

Čekam vas do pauze za ručak

Stručnjaci navode kako tijekom putovanja koriste brojne metode orijentacije. Dobar njuh velika je pomoć, ali isto tako i sluh pomoću kojeg razaznaju imena stanica koje se čuju s razglasa. Osim fizičkih osjetila tu je i procjena vremenskih intervala potrebnih za putovanje od točke A do točke B. Ta sposobnost ne da se naučiti, nego im je urođeni biološki mehanizam. Pomoću njega će pas znati kako, kada i gdje doći do obroka, ako primjerice svakog ponedjeljka u isto vrijeme prolazite određenom stanicom i niste škrtica!

Nećeš se ljutiti ako malo "ubijem oko"?

Osim dobrih uspjeha u orijentacijskom trčanju po peronima podzemlja psi iz metroa također barataju i dobrim instinktom po pitanju karaktera ljudi koje susreću. Tako će uvijek veselo pozdraviti blagonaklone prolaznike, dok će se od netolerantnih grubijana sakriti.

Ne hihoći se, kao da ti ne hrčeš dok spavaš

Ova tema prilično je aktualna u ruskoj prijestolnici - dok jedni smatraju da se populacija pasa bez vlasnika mora vratiti u minorne okvire metodama koje su se provodile prije raspada Sovjetskog Saveza (uglavnom lov do istrebljenja), drugi su mišljenja kako je suživot sa "četveronožnim sugrađanima" itekako moguć, pa čak i dobrodošao! Prednosti suživota čovjek-pas koje se navode su da oni definitivno čiste grad (švedski stol zvan komunalni otpad), da drže populaciju glodavaca pod kontrolom, da betonsku džunglu čine ugodnijim mjestom za život... Osim toga se pitaju: "Zašto ne bi živjeli s njima kad su oni oduvijek tu?"

Vjerni pratioci od pradavnih vremena

______________________________________________________________________________________________________

Sviđa Vam se? Pratite naš Facebook, Twitter i Tumblr!

Tagovi:

Ocijeni članak:

Prosjek: 4.7 (14 glasova)

Podijeli članak:

Gricni na brzaka

Špijunka po mjeri
Tko zna zašto?!
Strujići
Daj ohladi
Sexy kupus
Špijunka
Majmun na svinji?!
Bejzbol kao umjetnost
Prikladno odjeveni za ručak
Skrivena kamera
Životinjski početak života
Corpus delicti
Chuck Norris vs Leonidas
Dizač utega
Karta gravitacije

Gricni kategoriju