Svatko od nas generira, procesuira i konzumira više podataka nego što je to radio prosječan čovjek kroz povijest. Kažu da je količina informacija koju čitatelj dnevnih novina sazna iz dnevnog primjerka ekvivalentna ukupnom zbroju informacija koje je čovjek u srednjem vijeku saznao za života. Međutim, mjerenja također naglašavaju i nikad veću prolaznost tih informacija.
Naglašavajući problem uzrokovan činjenicom da nema digitalnog standarda za pohranu podataka na koji bi se dugoročno moglo računati, g.Alexander Rose, predstavnik organizacije Long Now Foundation iz Kalifornije, predstavlja rješenje za 'očuvanje' podataka - Rosetta disk. Nakon što ga je nepouzdanost većine današnjih medija pohrane podataka natjerala na razmišljanje, u fondaciji su razvili formu za koju vjeruju da bi mogla izdržati milenij, a možda i više.
Na diskove od nikla ugraviran je tekst koji počinje od 'normalne' veličine te se rapidno smanjuje do mikroskopske, kako bi nekome, tko bi mogao pronaći ovakav disk stoljećima kasnije, naglasio činjenicu da disk sadrži više od onoga što je vidljivo oku. Mikroskopski tekst čitljiv je pod povećanjem od 1000x, što je unutar mogućnosti povećanja leća proizvedenih u 17.stoljeću. Količina podataka na disku jednaka je onoj na 30,000 stranica teksta ili slika. Institut razmišlja i o kreiranju digitalne verzije diska, koristeći oblik zapisa sličan bar kodu. Prvi disk, napravljen u, kako ju njegovi kreatori nazivaju 02008. godini, sadrži opise i tekstove 1000 svjetskih jezika.
