Možda bismo na sebe navukli kakvu kletvu kuharice iz linijskog restorana ili barem mrke poglede sa susjednog stola, a možda ipak pljesak, kimanje glavom uz odobravanje auditorija i poneki povik: "Ne dopusti Riziju da se separira od Bizija bez referenduma!" iz okupljene svjetine. U svakom slučaju bili bismo poznatiji i priznatiji od rakije šljivovice, samo da smo imali tu sreću i mogućnost igranja hranom. Ali nismo! Sad već vojnički predano žvačemo namirnice bez osjećaja krivnje prema "stanovnicima Graškograda". Najveći doseg po pitanju maštovite igre hranom na tanjuru izgledao bi po svoj prilici ovako nekako...
Pogledajte radove onih koji su odrasli u nekom liberalnijem okruženju pa donesite svoj sud o danoj temi.
