Igru zovu šibicarenje jer je jedan od vidova uključivao kutije šibica za skrivanje kuglice/spužvice. Varijacija igre je toliko da se ne mogu nabrojati, a obično se traži netko s vještim i brzim prstima, galamdžija koji "navlači" mušterije (u punom smislu riječi) i naivac svjetskog kalibra koji je spreman unovčiti svoja superiorna zapažanja. Opraštanje s financijskim sredstvima za kotlovinu baca suzu na oko izigranog. Dodatno ljuti činjenica, iako tada shvaća da je performans izveden po pravilima nagradnog otimanja, što cjelokupna predstava nije bila barem malo grandioznija. Ljudi iz wearoma su se potrudili oko tog elementa popularne igre.