Šteta što je većina lokalnog stanovništva bila genetski neotporna na civilizacijsku tekovinu koju su Europljani donijeli sa sobom - metke. Možda bi nam i otkrili poneku tajnu, naučili nas nečemu novom ili upoznali sa svojim misterioznim susjedima. Ovako sve ostaje na ''rekla-kazala'' metodi prikupljanja podataka. Neki pak "znalci" govore da su s malim zelenima "na ti", piju zajedno kavu, igraju šah, pa rado napišu knjige o tome i daju nam svima mogućnost pay-per-view upoznavanja tih vanzemaljaca!
Ok, nije ni to loše, golica maštu. Nismo pozvani kuditi takve napise, barem dok ih ne pročitamo u tančine. S druge strane, svako toliko u medijima se pojavi poneka crtica o direktnom susretu dviju vrsta - naše i njihove. Problem je što, iako ne djeluju kao "patka", masa informacija "guši" prosječno radoznalog čitatelja zbog čega taj čitatelj ostavlja sve po strani čekajući da se na svoje oči uvjeri o postojanju NLO fenomena. Jedan od tih emotivnih susreta je i onaj kada je skupina pilota Meksičke zračne flote ugledala na infracrvenim kamerama nešto što ne sliči na ništa što su tijekom svojih karijera susreli. Teško da bi fingirali nešto poput susreta s vanzemaljcima jer su bili svjesni da ih čeka zilijun izvješća za napisati nakon slijetanja. To je bilo 2004. godine, ali biljezi komunikacije s došljacima mogu se pronaći diljem južnoameričkog kontinenta neovisno o tome koliko daleko u povijest išli.
Pustimo crteže na piramidama i divovske crteže po visoravnima na trenutak postrani i osvrnimo se na ne tako davnu 1972. godinu. Ekipa arheologa sa Sveučilišta u Illinoisu posjetila je jedan privatni muzej u Arequipau (Peru). Dok su gledali eksponate te zbirke, pozvani su da posjete zasebnu prostoriju gdje se nalazi mumija. Prema muzejskim zapisima, mumija je pronađena od strane lokalnih stanovnika koji su čeprkali po špiljama u planinama blizu Tres Crucesa. Vjerovali su da su pronašli grobnice Inka skrivene u tim nepristupačnim predjelima. Iznenadile su ih dekoracije na zidovima pećine gdje su čudni znakovi slikovnog pisma prikazivali simbole letećih zmija koje eksplodiravaju u zraku i potom padaju u rijeku. Hm. Klinasto pismo, letjelice i mumija ne baš standardne fizionomije za lokalno stanovništvo.
Kao što i priliči, istraživači sa sjevernoameričkog kontinenta otvorili su usta u nevjerici. Netko od njih bio je dovoljno pribran da škljocne fotoaparatom i uhvati slijedeći prizor:
Naravno da im "nije vrag dao mira" pa su se vratili 1996. godine da provjere jesu li sanjali sve što su vidjeli i čuli taj dan. Na njihovu (a i našu) nesreću otkrili su tužnu realnost - muzej je spaljen do temelja nakon što su lopovi ukrali sve eksponate. Ok, djeco, to je plastični prikaz pojma "cenzura", ako se nas pita. Treba li naglašavati da je trenutna lokacija mumificiranih ostataka sa slike nepoznata?
______________________________________________________________________________________________________